Malo ranije objavljujem video.
Tema je samoubojstvo zbog nesretne ljubavi.
Volio bi da svi pogledate video, poslušate moje mišljenje u vezi toga i nabacite share ako mislite da bi to nekome moglo pomoći.

Pokušaj samoubojstva zbog ljubavi

Prije nekoliko dana javila mi se osoba koja me zamolila bi li mogao snimiti video o pokušajima samoubojstva zbog ljubavi.
Ispričao mi je svoju stranu priče.
Ime osobe neću navesti zbog zaštite privatnosti.

“Sve je pocelo u dvanaestom mjesecu. Upoznao sam prelijepu djevojku. Zaljubio sam se cim sam je ugledao. I nije to bila ljubav prema božanstvenom tijelu nego prema licu. Zaljubio sam se u preljepo lice koje je isijavalo dobrotom i iskrenošću. Ahh, bio za iznenadjen tom ljepotom. Sve je krenulo dobro, upoznali smo se i znate kako to vec ide. No ipak cura me odbila, hmm valjda zbog mojeg fizickog izgleda jer i sam znam da nisam prelijepa osoba. Ali eto nakon toga mi smo ostali prijatelji i dalje i prolazili smo zajedno kroz puno problema. Pokusao sam joj biti potpora u svemu i dao sam joj do znanja da predamnom ne mora skrivati emocije i da se moze smijati ali i slobodno plakati. 

I tu dolazimo do srži ili jezgre mog problema. Dolazimo do dana kad je ta cura imala toliko problema sa svojom frendicom da je meni dala svoju facebook lozinku da procitam razgovor izmedju njih dvije. Cura je imala toliko povjerenja i ustipila mi svoji password. No, kako ja uvjek sve unistim ja sam budala otisao citati razgovor osobe koji uopce nije u nasem drustvu, koji nema veze sa situacijom izmedju nje i njene frendice. I to sto sam procitao unistilo me i razbjesnilo. Karakterno sam jako explozivan i brzo planem. Napao sam je u jednom razgovoru i to ju je jako povrjedilo. Nikad si u zivotu nisam dopustio da cura place zbog mene ali tu vecer jesam. Tu vecer unistio sam sve sto sam gradio dva mjeseca. Bilo je to jako prijateljstvo, cvrsto poput kamena. 

Tu noc nisam spavao. Ispricavao sam joj se i govorio kako ne zelim vise zivjet i kako bi se najradje ubio. No ona je bila previse bjesna i tuzna na mene da nije shvacala ozbiljno i u potpunosti ju razumijem. Kako nisam mogao spavati tu noc znog krivnje koja me proganjala; negdje oko tri sata ujutro napisao sam oprostajno pismo za nju i poslao joj preko facebooka. No nije odgovarala sve do popodneva idućeg dana a onda je bilo prekasno. Jednostavo, osjecao sam se prazan, tuzan, osobu koja mi je znacila sve na svijetu sam povrjedio i izgubio. 

Kad su moji roditelji otisli radit a sestra u skoli digao sam se iz kreveta i hodao kao zombie. Bio sam utucen i jednostavno nisam zelio jesti, piti, slusati muziku, gledati tv; taj tren zelio sam njezin oprost. 

Tako sam se dosadivao i plakao do 11 sati ujutro i odlucio sam da cu se ubiti. Uzeo sam plasticnu vrecicu i prvi konop koji sam nasao u ladici i stavio vrecicu na glavu i dobro je strgnuo konopon oko vrata. No onda sam si razmisljao i shvatio da je gusenje preteska smrt i nasao gumenu cjev. Jedan kraj prislonio sam na stednjak a drugi kraj gurnuo u vrecicu. Znam da je dosta glupo i kad sad gledam i da me nisu spasili ja mozda nebi uspio u svom naumu ali to mi je prvo palo napamet. Bilo je samo pitanje trenutka kad cu se onesvjestit i zbog plina osjetio sam vrtoglavicu ali onda uletio moji tata u kucu jer je stigao doma sa puta. Nije mogao vjerovati sto sam zelio uciniti. On me spasio. 

Nakon svega toga ja i ta djevojka smo opet najbolji prijatelji i rjesili smo sve i zaboravili sve svade ukljucujuci i ovu koja je mogla biti fatalna.

Pouka moje price je ta da samoubojstvo nije vrjedno jedne svadje. Sve ce se rjesit samo je pitanje vremena. Pa zamislite si samo koliko bi patili vasi najblizi da vas zateknu mrtve u kuci.
SAMOUBOJSTVO SIGURNO NIJE RJESENJE PROBLEMA JER ZIVIMO SAMO JEDNOM I JEDNOM ODUZET ZIVOT VISE NE DOLAZI NATRAG I NE MOZEMO GA VRATITI.”